U ovoj sekciji očekujte mnoštvo vijesti i interesantnih stvari vezano za našu i Vašu prekrasnu Lumbardu!
Lumbarda je žena. Tajnovita. Njeno ime ostaje nam zagonetno, ne otkriva svoje podrijetlo. Mnogi su je željeli, žudili za njenom plodnošću i ljepotom. U pokušajima da je osvoje, samo rijetki su uspijevali. Kako to obično biva, nisu shvaćali njenu ranjivost.
Poput svake žene i ona skriva svoje osvajače. Nakon burne mladosti, kada su pitoma uzdolja rado primala Ilire, Grke i Rimljane, uslijedilo je samotno razdoblje srednjeg vijeka. Čini se da je Lumbarda u tim godinama bila vrlo čedna. Društvo su joj činili samo redovnici samostana sv. Ivana na Koludrtu. U tim nesigurnim vremenima trebalo je čuvati ono najdragocjenije od upada uljeza.
Ponovno se počinje otvarati ljudima u 16. st. Njezini tadašnji odabranici bili su težaci čijim su trudom potekli sokovi zemlje – opojno vino i djevičansko maslinovo ulje. I kamen je oživio, a skromne težačke kuće skladno su se sljubile s krajolikom.
Žena nikad nije stara. U svim životnim razdobljima ona je jednako intrigantna. Tako ćete i Lumbardu uvijek iznova upoznavati kroz prirodu, ljude i povijest. Ali, kad pomislite da vam se potpuno predala, zastanite i osluhnite vjetar koji donosi glas: dođi i upoznaj moju dušu…
LUMBARAJSKA PSEFIZMA
Lumbarajska psefizma, kameni natpis iz 3. stoljeća prije Krista, prvorazredno je svjedočanstvo o antičkim korijenima našeg malog mista. Na njemu je, naime, uklesan dekret kojim je grčki polis Issa, današnji Vis, u Lumbardi osnovao koloniju. Iz teksta se razabire da je čitav pothvat temeljen na dogovoru s lokalnim Ilirima, čiji su predstavnici bili Pil i njegov sin Daz. Dekretom je točno određen princip raspodjele zemlje između dvije stotine doseljenika popisanih na natpisu, a predviđene su i stroge kazne za eventualne prekršitelje.
Lumbardska psefizma spada među rijetke sačuvane „rodne listove“ grčkih kolonija i stoga joj značaj nadaleko prelazi lokalne okvire. Original se čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu, a gipsani odljevi u Lumbardi te u Gradskom muzeju Korčule.
Grci u Lumbardi
Temelji prve lumbarajske urbane jezgre udareni su prije 2300 godina, isejskom kolonizacijom. Budući da je Psefizma, kao ključni svjedok ove povijesne epizode, pronađena na vrhu brežuljka Koludrt, pretpostavlja se da je upravo tu nekoć stajao grčki grad. Nekropola kolonije nalazila se na predjelu Sutivan, južno od današnjeg groblja. Iz nje potječu nalazi grčkih vaza koji se čuvaju u Gradskom muzeju u Korčuli.
RIMSKA VILA U VELOM POJU
Posred Velog poja, smještena je prostrana rimska villa rustica iz 1. stoljeća nakon Krista. Njezini je gabariti smještaju u red najvećih antičkih ladanjsko-gospodarskih objekata na istočnoj obali Jadrana. Osim veličinom, ova se vila izdvaja i osebujnim načinom gradnje u tehnici opus reticulatum. Riječ je o zidanju malim piramidalnim blokovima koji su međusobno povezani u motiv kose mreže.
Rimljani u Lumbardi
U krvavom pohodu 35. godine prije Krista, tadašnji triumvir Oktavijan, a budući car August, nasilno je pacificirao Korčulu. Tim događajem započela je ujedno i romanizacija ovoga područja. Sudeći po nalazima, Rimljani su u Lumbardu stigli početkom kršćanske ere. Na predjelu Sutivan podigli su naselje s javnim kupalištem, a na više mjesta, u poljima i zaklonjenim uvalama, rustičke vile koje su danas većinom sačuvane samo u tragovima. Unaprijedili su poljoprivredu, trgovinu i zanate te dali veći zamah iskorištavanju kamena, otvorivši kave na otočićima Vrniku, Sutvari i Kamenjaku.
RIMSKE TERME
Rimske terme, otkrivene na predjelu Sutivan, predstavljaju samo dio jednog još neistraženog naselja. Sudeći po nalazima, kompleks je bio u upotrebi tijekom 1. i 2. stoljeća nakon Krista.
ARHEOLOŠKI LOKALITET SUTIVAN
Sustavna istraživanja na lokalitetu Sutivan započela su 1999. godine. Dosadašnji rezultati pokazali su da je riječ o višeslojnom nalazištu koje datira još od razdoblja grčke kolonizacije Lumbarde. Tu se kontinuirano živjelo tijekom perioda rimske i kasne antike. Najmlađi nalazi bizantskog su porijekla i pripadaju 6. stoljeću.
STARI PETRALI I TRADICIJA KLESARSTVA
Na predjelu Krmača, mnoštvo škaje složene u obliku brežuljaka svjedoči o živoj kamenarskoj aktivnosti ovoga područja. U uvali Brendana, kamenolomi slikovitih usjeka i ploča sljubljeni su s morem. Kamen se vadio i na brežuljku Koludrt, no tamošnji su petrali danas zatrpani i zarasli stablima.
CRKVE
Najstarija sakralna građevina u Lumbardi nalazila se na mjestu današnje crkve Sv. Ivana. Vjerojatno je pripadala pustinjačkom samostanu kojem je spomen ostao sačuvan u toponimu Koludrt. Preostale crkvice većinom su podignute u 16. stoljeću, na posjedima korčulanske vlastele. Bilo je to vrijeme haranja kuge i mnogi su na taj način zazivali božansku milost. Naročito je bio slavljen sv. Roko, nebeski zaštitnik od ove opake bolesti. Njemu u čast podignuta je crkvica na brežuljku Vela glavica. Grupiranjem kuća oko nje, stvarao se današnji zaselak, a crkvica je postala župna. S porastom broja stanovnika, nekoliko se puta proširivala, da bi današnji izgled dobila krajem 19. stoljeća. U vrijeme posljednje obnove, funkciju župne crkve preuzela je crkvica Sv. Križa. Podignuta je na malenoj uzvisini usred polja da bi osiguravala božansku skrb nad vinogradima.
Pored spomenutih, u Lumbardi se nalaze još i crkva Sv. Špiridijuna u Javiću, Sv. Barbara u Žabnjaku, Sv. Bartul u Veloj postrani, Gospica na Maloj glavici, Sv. Petar i Pavao iznad uvale Tatinja i Sv. Liberan na Solinama. Najmlađe lumbarajsko svetište je špilja Gospe Lurdske, podignuta 1922., u podnožju brežuljka Koludrt.
KAŠTELI I LJETNIKOVCI
Kaštele u Lumbardi počeli su graditi bogati korčulanski zemljoposjednici u 15. st. da bi u njima boravili za vrijeme nadziranja poljskih radova. Ti ladanjski objekti smješteni su većinom oko uvala Prvi žal i Tatinja, na padinama brežuljaka Mala i Vela glavica, što otkriva i njihovu drugu funkciju kao mjesta za odmor i uživanje u ljepotama prirode.
Nobilov donji palac najznačajniji je među njima. Podignut u 16. st., do danas je ostao sačuvan u neizmijenjenom obliku. Ovom gospodarsko-ladanjskom sklopu pripada i crkvica sv. Petra i Pavla. Među vlasnicima spominje se poznata korčulanska obitelj Kanavelić-Delfini, čiji je najznačajniji predstavnik pjesnik Petar Kanavelić.
Biskupski ljetnikovac u uvali Bilin žal primjer je kasnorenesansne ladanjske arhitekture. Danas ruševina s ugostiteljskom namjenom, nekada je bio impozantni sklop, okružen vinogradima. Smješten je uz samu morsku obalu, a široka vrata sred pročelja omogućavala su uvlačenje brodica u siguran zaklon. Oštećen je u požaru ubrzo nakon izgradnje i više nije obnavljan.
Kula u polju podignuta je u 17. st., na temeljima rimske vile rustike. Namjena joj je vjerojatno bila strateška o čemu svjedoči njezin dominantni položaj posred vinograda. S vrha kule moguće je kontrolirati čitavo polje, kao i uvale Pržina i Bilin žal.
LUMBARAJSKI UMJETNICI
Mala Lumbarda iznjedrila je priličan broj umjetnika koji su inspiraciju crpili iz svog rodnog kraja. Među njima valja istaknuti kipare Franu Kršinića, Ivu Lozicu i Aloiza Luju Lozicu, slikara Stipu Nobila, te dirigenta Ivu Lipanovića.
Frano Kršinić, skulptor svjetskoga glasa, dao je svojoj Lumbardi dva umjetnička djela: reljef „Ribari“ koji se nalazi na zidu Zadružnog doma te kip palog borca, u sklopu spomenika NOB, u uvali Prvi žal.
Kreativnost je odlika mnogih Lumbarjana koji svoje radove izlažu svakoga ljeta u crkvici Sv. Križa, kao i u centru mjesta. Stalne izložbene postave imaju Tino Jurjević i Ivan Jurjević Knez – najpoznatiji lumbarajski amaterski umjetnik čija skulptura Gospe bdije nad ribarima i pomorcima u uvali Lučica.
SVJETIONIK NA RAŽNJIĆU
Još od prapovijesnih vremena, Pelješkim je kanalom prolazila trasa glavnog plovnog puta uz istočni Jadran. Koncem 19. stoljeća, otkrićem parnog stroja i pogona na propeler, promet ovim vodama intenzivirao se. Usporedo s tim, pojavila se i potreba da se opasna mjesta obilježe pomorskim svjetlima i oznakama. Tako je na Ražnjiću svjetlom obilježen krajnji istočni rt otoka Korčule.
Legenda o potopljenom gradu
Akvatorij oko rta Ražnjić spominje se u kontekstu jedne lokalne legende. Za mirnoga vremena, u dubini je moguće vidjeti ostatke kuća, čije su stanovnike vile proklele, a grad im potopile.
PJEŠČANE PLAŽE
Pješčane su plaže od davnina bile naš glavni adut u smislu kupališnog turizma. Štoviše, pjeskoviti mulj u uvali Sutivan ima i potencijalno ljekovita svojstva, koja su očito bila prepoznata već u rimskim vremenima. Najpopularnije plaže su Tatinja i Bilin žal na sjevernoj obali Lumbarde te Pržina na južnoj.
Odisej i Kirka
Slikoviti krajolik kojim se, kroz nasade vinove loze, dolazi do plaže Pržina te ponešto divlji karakter same uvale, utjecali su na stvaranje raznih legendi vezanih za ovaj predio. Jedna od zanimljivijih svakako je priča o Odiseju i Kirki. Po lokalnom tumačenju, Odisej je upravo na Pržini ostavio mornare koje je čarobnica Kirka pretvorila u svinje. Čitavu obmanu navodno je skrivilo vino grk od kojeg su se mornari zapravo samo svinjski izopijali.
VINOGRADI GRKA
Autohtona sorta grk uspijeva samo na pjeskovitoj lumbarajskoj zemlji i daje izvrsno bijelo vino prepoznatljivog okusa. Bilo da mu ime čuva uspomenu na nekadašnje stanovnike ili samo podsjeća na ugodnu trpkost, vino grk naš je najpoznatiji gastronomski proizvod.
MASLINICI I TORKULI
Obrađivanje maslinika, ubiranje zrelih plodova i njihova prerada u ulje, dio su lumbarajske tradicije. Nekada su se masline prerađivale u torkulima, kamenim zdanjima sa starinskim spravama koje su iz ploda izvlačile ulje. U zimskim mjesecima, oživjeli bi mlinovi i prese te snagom ljudskih ruku stvarali tekuće zlato koje je bilo i hrana i lijek.
ŽILJ
(Pancratium maritimum L.)
Oko crkvice Sv. Križa, u ekstremnim ekološkim uvjetima, s malo dostupne vode u zaslanjenom tlu, raste nježna biljka žilj. Kritično je ugrožena i stoga podliježe strogoj zaštiti u Republici Hrvatskoj.
RANI TULIPAN
(Tulipa praecox Ten.)
Rani tulipan pripada vrlo rijetkim biljakama u Hrvatskoj. Nalazimo ga na svega nekoliko lokaliteta, od kojih je lumbarajsko Donje blato njegovo najbogatije stanište. Vrsta potječe s Bliskog Istoka, odakle je u 18. stoljeću prenesena u Europu.
LUMBARAJSKE POMEDORE
Do kad seže sjećanje naših djedova i djedova njihovih djedova, u poljima i vrtovima sadile su se male lumbarajske pomedore. Bez njih nema poznatog lumbarajskog brodeta od gerica, domaće salse ni konserve. Osim što su konzumirane svježe, plele su se u grozdove i čuvale u konobama da potraju kroz zimu, sve do nove berbe.
TIKVICE
Iz sjemena koje se prenosi generacijama, u škrtoj zaslanjenoj zemlji rastu tikvice posebnog okusa i karakterističnog kruškolikog oblika. Usprkos najezdi novih sorti i uvoznog sjemena, Lumbarjani su sačuvali ovu vrstu na zadovoljstvo svih poklonika izvorne domaće spize.
TUMAČ LUMBARAJSKIH RIČI
kava ili petral – kamenolom
palac – palača
škaja – kamene krhotine, otpad u kamenolomima
konserva – koncentrat rajčice
spiza – hrana
AUTORI:
Dizajn: Tonka Lujanac, Ivana Pamuković
Izrada karte: Robert Vegar
Fotografije: Neven Fazinić, Bašćina
Tekstovi: Sanda Hančević, Valerija Jurjević, Milka Batistić
Lektura: Maja Šestanović
COPYRIGHT: Bašćina – Udruga za očuvanje i promicanje kulturne i prirodne baštine Lumbarde
